Arhiv tekstova

Kako je svima jasno da je srpska kinematografija zapala u svoju najveću krizu od raspada SFRJ, mnogi su u promociji svojih filmova igrali upravo na tu kartu. Razni »spasitelji« pojavljivali su se nekoliko puta godišnje i svaki je novi film najavljivan kao »spas srpskog filma«, da bi potom razočarao. Posljednji u nizu je film koji »nije za običnu publiku«, »Hadersfild« redatelja Ivana Živkovića, rađen po popularnoj kazališnoj predstavi, autora teksta Uglješe Šajtinca. Ako mene pitate »Hadersfild« je trebao ostati dobra i uspješna predstava, jer je sada uz to postao loš i neuspješan film. Složio bih se s izjavom jednog od njegovih tvoraca da film »nije za običnu publiku«, naime čini se da nije ni za kakvu publiku, pa ni običnu. Prevođenje s kazališnog na filmski jezik, ako ga je uopće bilo, u potpunosti je propalo. Film je u cjelovitosti komoran, što se moglo očekivati, ali izgleda da redatelju nitko nije objasnio kako se dijalozi moraju prepraviti, a monolozi skratiti, kad već ne vladate tehničkom vještinom filmske režije. Kome treba Nebojša Glogovac dok se tri minute beči u kameru u krupnom planu. Mislim kako bi bilo bolje da su snimili predstavu i pustili je u kina, ispalo bi jeftinije, a efekt bi bio isti. Ipak, pohvala za glumce – prvenstveno za Vojina Ćetkovića čija je uloga Duleta dobro napisana i još bolje odglumljena, kao i za mladu Suzanu Lukić kojoj je uloga Milice dobro legla. 

»Hadersfild« je »urbana tragedija« što se ne bi moglo reći iz »happy enda« i činjenice da se radnja dešava u Zrenjaninu. Dakle, u malom gradu živi Raša (Goran Šušljik), tridesetogodišnjak, s ocem alkoholičarom (Josif Tatić), koji radom na lokalnom radiju i privatnim satima iz književnosti pokušava spojiti kraj sa krajem. Raši u goste dolaze prijatelji iz rane mladosti: Dule u japi fazonu koji isto pokušava »spojiti kraj s krajem« i Igor (Damjan Kecojević), koji živi u Britaniji u Huddersfieldu i koji je »spojio kraj s krajem«, a kako i ne bi kao on ne živi u ovoj »prokletoj zemlji«. Njih trojica se okupljaju i razgovaraju pola filma. O čemu? O svemu što inače možete čuti u domaćim filmovima. Sve u svemu, mnogo psovki, mnogo rečenica koje stimuliraju mozak i razaraju srce, mnogo loše glume i nešto malo svijetlih momenata. Ako volite umjetničke filmove, gdje pod umjetničke mislim na samodopadljive i pretenciozne, onda je ovo film za vas.                               g